Tijelo ima 12 moždanih živaca. Oni dolaze u parovima i povezuju mozak s drugim dijelovima tijela, kao što su glava, vrat i trup.
Neki živci šalju senzorne informacije u mozak, uključujući detalje o mirisima, onome što se vidi, okusima i zvukovima. Ti živci imaju senzorne funkcije. Drugi moždani živci kontroliraju pokrete različitih mišića i rad određenih žlijezda. To su takozvane motoričke funkcije.
Dok neki moždani živci imaju senzorne ili motoričke funkcije, drugi imaju oboje. Živac vagus jedan je od takvih živaca. Moždani živci označavaju se rimskim brojevima i poredani su prema svom položaju. Živac vagus naziva se i deseti moždani živac (moždani živac X).
Na što sve utječe živac vagus?
Živac vagus, poznat i kao pneumogastrični živac, odgovoran je za različite funkcije unutarnjih organa, uključujući:
- probavu
- rad srca
- disanje
- kardiovaskularnu aktivnost
- refleksne radnje, poput kašljanja, kihanja, gutanja i povraćanja
Ima ulogu u autonomnom živčanom sustavu koji kontrolira radnje koje ljudi obavljaju nesvjesno, poput disanja i probave.
Također stvara vezu između crijeva i mozga, što čini dio onoga što znanstvenici nazivaju os crijeva-mozak (engl. *gut-brain axis*). Posljednjih godina stručnjaci proučavaju tu vezu kako bi pronašli poveznice između stanja kao što su pretilost i depresija.
Anatomija i funkcija živca vagusa
Riječ „vagus” na latinskom znači „lutajući”. To je vrlo prikladan naziv jer je živac vagus najduži moždani živac. Proteže se od moždanog debla pa sve do dijela debelog crijeva.
Senzorne funkcije živca vagusa dijele se na dvije komponente:
- Somatske komponente. To su osjeti na koži ili u mišićima.
- Visceralne komponente. To su osjeti koji se osjećaju u tjelesnim organima.
Senzoričke funkcije vagusnog živca uključuju:
- prijenos informacija o somatskim osjetima s kože iza uha, vanjskog dijela zvukovoda i određenih dijelova ždrijela
- prijenos informacija o visceralnim osjetima iz ždrijela, jednjaka, pluća, dušnika, srca i većeg dijela probavnog sustava
- ima manju ulogu u osjetu okusa u blizini korijena jezika
Motoričke funkcije vagusnog živca uključuju:
- stimulacija mišića u ždrijelu, grkljanu i mekom nepcu, u blizini stražnjeg dijela usne šupljine
- stimulacija srčanih mišića, pri čemu pomaže u snižavanju srčane frekvencije u mirovanju
- poticanje nevoljnih kontrakcija u probavnom sustavu – uključujući ždrijelo, želudac i veći dio crijeva – koje omogućuju kretanje hrane kroz probavni trakt
Testiranje živca vagusa
Kako bi testirao živac vagus, liječnik može provjeriti tzv. refleks povraćanja (refleks nadražaja na povraćanje). Liječnik pomoću mekog štapića s vatom stimulira stražnji dio ždrijela s obje strane, što kod osobe izaziva taj refleks.
Ako kod osobe izostane refleks povraćanja ili nadražaja na povraćanje, uzrok mogu biti poteškoće sa živcem vagusom, što može ukazivati na problem s funkcijom moždanog debla.
Liječnici mogu procijeniti funkciju živca vagusa tijekom pregleda vezanog uz kardiovaskularne bolesti. Također mjere srčanu frekvenciju, krvni tlak i kardiovaskularni odgovor na tjelesni napor. Oštećenje živca vagusa doista može uzrokovati probleme s kardiovaskularnim sustavom.
Problemi sa živcem vagusom
Oštećenje živca
Zbog iznimne duljine živca vagusa, njegovo oštećenje zahvaća brojna područja i može uzrokovati raznolike simptome.
Mogući simptomi oštećenja vagusnog živca uključuju:
- poteškoće u govoru
- gubitak ili promjenu glasa
- poteškoće pri gutanju
- gubitak refleksa povraćanja
- nizak krvni tlak
- usporen rad srca
- promjene u procesu probave
- mučninu ili povraćanje
- nadutost ili bol u trbuhu
- depresiju i tjeskobu kod osoba s poteškoćama u disanju ili srčanim bolestima
Simptomi ovise o tome koji je dio živca oštećen.
Gastropareza
Stručnjaci navode da oštećenje vagusnog živca može uzrokovati stanje koje se naziva gastropareza. To stanje utječe na nevoljne kontrakcije probavnog sustava, onemogućujući pravilno pražnjenje želuca.
Simptomi gastropareze uključuju:
- mučninu ili povraćanje, osobito povraćanje neprobavljene hrane nekoliko sati nakon jela
- gubitak apetita ili osjećaj sitosti ubrzo nakon početka obroka
- žareću bol u prsima
- bol u trbuhu ili nadutost
- neobjašnjiv gubitak tjelesne težine
- oscilacije razine šećera u krvi
Kod nekih se osoba gastropareza razvija nakon vagotomije. Vagotomija je kirurški zahvat kojim se presijecaju ogranci vagusnog živca koji opskrbljuju sekretorne stanice želuca ili dvanaesnika; u prošlosti se najčešće izvodila kod pacijenata s čirom na želucu ili dvanaesniku.
Poznato je da su studije istraživale učinak stimulacije vagusnog živca kod osoba s blagom do umjerenom gastroparezom kojoj nije utvrđen uzrok. Nakon 4 tjedna simptomi se obično ublažavaju, uključujući i sposobnost pražnjenja crijeva.
Kod uređaja tipa „zapper” (zaperi) koji nude mogućnost odabira ili programiranja frekvencija u rasponu od 1 Hz do 1 MHz, možete koristiti sljedeći program:
Gastropareza:
120 Hz, 200 Hz, 900 Hz, 47.500 Hz, 15.670 Hz, 115.900 Hz, 434.500 Hz, 540.000 Hz, 670.000 Hz, 790.000 Hz
Izvor frekvencija je etdfl.com; frekvencije su preračunate iz kHz u Hz.
Vazovagalna sinkopa
Sinkopa, odnosno nesvjestica, predstavlja iznenadan i kratkotrajan gubitak svijesti uzrokovan cerebralnom ishemijom (nedostatkom opskrbe mozga krvlju). Uzrok može biti nizak krvni tlak, nedostatak kisika, neurološki ili psihogeni poremećaj – u svim tim slučajevima mozak ne dobiva dovoljno kisika. Vazovagalna sinkopa osobito se javlja u situacijama poput iznenadne jake boli, dugotrajnog stajanja, boravka u gužvi ili na vrućini i slično. Vagusni živac stimulira određene mišiće u srcu koji pomažu usporiti srčani ritam. U slučaju pretjerane reakcije može doći do naglog pada srčanog ritma i krvnog tlaka, što dovodi do nesvjestice, odnosno vazovagalne sinkope.
Čimbenici koji potiču vazovagalnu sinkopu nisu uvijek jasni, ali mogu uključivati trudnoću, emocionalni stres i bol.
Uz ovu vrstu nesvjestice, mogu se pojaviti i sljedeći simptomi:
- osjećaj vrućine
- slabost
- suženo vidno polje („tunelski vid”)
- zujanje u ušima
- pretjerano znojenje
- nizak krvni tlak
- usporen ili nepravilan rad srca
Ako doživite nesvjesticu, preporučujemo posjet liječniku kako bi se isključili mogući ozbiljni uzroci. Kako bi se spriječila nesvjestica, liječnik će vjerojatno preporučiti unos veće količine tekućine, izbjegavanje naglog ustajanja te eventualno druge mjere.
Stimulacija vagusnog živca
Stimulacija vagusnog živca podrazumijeva upotrebu uređaja, poput tzv. „zappera”, koji koriste električne impulse za stimulaciju živca, a mogu se podesiti na određene, ciljane frekvencije. Terapija frekvencijama može pomoći i u nekim slučajevima epilepsije i depresije koje ne reagiraju na druge oblike liječenja. Posebno u tim slučajevima, preporučujemo savjetovanje s liječnikom.
Stručnjaci navode da vagusni živac može povezivati depresiju, metaboličke bolesti i srčane bolesti. To znači da stimulacija vagusnog živca može pomoći kod različitih zdravstvenih problema.
Neurolozi također koriste uređaj koji se obično ugrađuje pod kožu prsnog koša i žicom povezuje s lijevim vagusnim živcem. Kada se aktivira, uređaj šalje signale putem vagusnog živca do moždanog debla, odakle se informacije prenose dalje u mozak.
Stimulacija vagusnog živca može pomoći i kod mnogih drugih stanja, uključujući multiplu sklerozu, stražnji autoimuni uveitis, Alzheimerovu bolest te klaster glavobolje (glavobolje koje se javljaju u epizodama).
Preporučujemo upotrebu uređaja tipa „zapper” koji omogućuju postavljanje navedenih frekvencija, konkretno u rasponu od 1 Hz do 1 MHz (Spooky2, Zapper-Pro, Resonant Light):
U slučaju poremećaja X. moždanog živca (živca lutalice), mogu se koristiti sljedeći programi:
40 Hz, 320 Hz, 700 Hz, 880 Hz, 5.780 Hz, 32.500 Hz, 181.930 Hz, 621.690 Hz, 705.530 Hz, 815.700 Hz
Gastropareza (paraliza mišića u stijenci želuca uslijed oštećenja inervacije želuca):
120 Hz, 200 Hz, 900 Hz, 47.500 Hz, 15.670 Hz, 115.900 Hz, 434.500 Hz, 540.000 Hz, 670.000 Hz, 790.000 Hz
Izvor frekvencija je etdfl.com; frekvencije su preračunate iz kHz u Hz.
Istraživanja i druga razmatranja
Stručnjaci navode da živac lutalica (vagus) može sadržavati pokazatelje povezane s raznim zdravstvenim problemima.
Mentalno zdravlje i dobrobit
Budući da stimulacija živca lutalice može pomoći u nošenju s depresijom, ljudi traže različite načine za njegovu stimulaciju kako bi poboljšali svoje mentalno blagostanje.
Te metode uključuju:
- tehnike dijafragmalnog disanja (optimalno disanje)
- primjenu hladne vode
- primjenu frekvencija za stimulaciju (elektroterapija pomoću programabilnih „zapper” uređaja)
- biofeedback (biopovratna sprega)
- jogu
Prema istraživanjima, odgovor živca lutalice slabi s dobi. Osobe sa snažnim vagalnim tonusom lakše se opuštaju nakon stresnih događaja, njihovo tijelo učinkovitije upravlja upalnim procesima i probavnim smetnjama te lakše regulira razinu šećera u krvi.
Prije isprobavanja novih strategija liječenja uvijek se posavjetujte sa svojim liječnikom, jer nisu sve metode nužno prikladne za vas.
Reumatoidni artritis
Stimulacija vagusnog živca može pomoći u smanjenju težine reumatoidnog artritisa, upalnog stanja koje uzrokuje bol i oticanje zglobova, kao i druge tjelesne simptome. Prema istraživanjima, markeri upale u tijelu značajno se smanjuju nakon otprilike 12 tjedana.
Zaključak
Vagusni živac sudjeluje u mnogim tjelesnim funkcijama i može povezivati različite dijelove tijela, poput mozga i crijeva. Pokazalo se da stimulacija usmjerena na vagusni živac pomaže osobama s epilepsijom i depresijom, a također obećava i u slučaju reumatoidnog artritisa.
Stručnjaci navode da bi daljnja istraživanja vagusnog živca mogla pomoći i u liječenju dijabetesa, pretilosti, srčanih bolesti te drugih stanja koja uključuju upalne procese.
Pročitajte više o svih 12 pari kranijalnih živaca i njihovim učestalostima u povezanom članku.