Fosfati u prehrani: aditivi koji opterećuju bubrege, kosti i krvne žile

Što su fosfati i zašto ih tijelo treba?

Fosfat je nabijena čestica koja sadrži fosfor. U ljudskom tijelu većina se fosfora veže s kisikom i tako nastaje fosfat. Približno 85 % svih fosfata pohranjeno je u kostima i zubima, a ostatak se nalazi u stanicama, krvi i drugim tjelesnim tekućinama.

Fosfat sudjeluje u izgradnji kostiju i zuba, u stvaranju stanične energije (ATP), u građi staničnih membrana te u sintezi DNK. Bez fosfata život nije moguć.

Fosfat sam po sebi, dakle, nije problem. Problem nastaje kada prehrana sadrži previše fosfata, osobito iz dodanih anorganskih izvora, a kalcija nema dovoljno ili se slabije apsorbira.

Gdje ih možemo naći u praksi?

Fosfor u prehrani nije uvijek jednak. Važno je razlikovati prirodne odnosno organske fosfate i dodane anorganske fosfate.

Prirodni ili organski fosfati

Prirodni fosfati nalaze se u uobičajenoj hrani, primjerice u:

• mesu
• ribi
• mliječnim proizvodima
• mahunarkama
• orašastim plodovima i sjemenkama
• žitaricama

U tim je namirnicama fosfor vezan u prirodnoj strukturi hrane pa se u pravilu apsorbira postupno i u sklopu uobičajenog metaboličkog procesa. Takav je unos za tijelo obično manje problematičan.

Dodani ili anorganski fosfati

Anorganski fosfati često se dodaju ultraprerađenoj hrani kao aditivi. Nalazimo ih, primjerice, u:

• prerađenom mesu
• topljenim sirevima
• instant-proizvodima
• gaziranim pićima
• pekarskim i smrznutim industrijskim proizvodima

Takvi su fosfati često već u obliku koji se vrlo učinkovito apsorbira. Zato mogu brže povećati ukupni unos fosfata i lakše narušiti ravnotežu između fosfora i kalcija.

Kako ih prepoznati na deklaraciji

Fosfatni aditivi na ambalaži nisu uvijek navedeni samo kao »fosfati«. Proizvođači ih mogu navesti s E-oznakom ili punim nazivom. Zato je korisno potražiti obje mogućnosti: E-oznake i riječi poput fosfat, phosphate, fosforna kiselina, phosphoric acid, difosfat, diphosphate, trifosfat, triphosphate, polifosfat, polyphosphate, kao i njihove natrijeve, kalijeve, kalcijeve ili magnezijeve oblike.

Omjer kalcija i fosfora

Fosfor iz prirodne hrane obično nije problematičan jer je vezan u prirodnoj strukturi namirnice. Problem predstavljaju dodani fosfati: tijelo ih vrlo učinkovito apsorbira, pa se fosfatno opterećenje organizma može brzo povećati.

Kako bismo spriječili narušavanje ravnoteže između kalcija i fosfora, važno je unositi dovoljno kalcija. I kalcij je dostupan u anorganskim i organskim oblicima. Ako u želucu ima dovoljno želučane kiseline, u praksi nije presudno u kojem ga obliku unosimo. No ako je želučane kiseline premalo, anorganski oblici kalcija slabije se otapaju i manje se apsorbiraju, pa neravnoteža između kalcija i fosfora može postati izraženija.

Cilj je održavati približan omjer kalcija i fosfora u tijelu od 1 : 1 do 1,3 : 1 u korist kalcija. Ako jedemo mnogo ultraprerađene hrane s dodanim anorganskim fosfatima, a tijelo istodobno apsorbira premalo kalcija, ravnoteža Ca : P narušava se.

Oblici kalcija

I kalcij u tijelo može dospjeti u različitim oblicima. Hranom ga unosimo prirodno, a u dodacima prehrani često je prisutan u obliku različitih kalcijevih soli. Najpoznatija su dva oblika:

• kalcijev karbonat – često se smatra pretežno anorganskim oblikom
• kalcijev citrat – često se smatra pretežno organskim oblikom

Kad se kalcij apsorbira, uvijek je u istom obliku u krvi – kao ionizirani kalcij (Ca²⁺). Razlika je, dakle, ponajprije u tome koliko se dobro pojedini oblik apsorbira.

Zašto je želučana kiselina važna?

Želučana kiselina pomaže otapati minerale iz hrane i dodataka prehrani. Ako je ima dovoljno, većina se oblika kalcija dobro otapa i apsorbira. Ako je kiseline premalo, neki se oblici kalcija slabije otapaju.

To znači da pri smanjenoj želučanoj kiselosti tijelo može apsorbirati razmjerno manje kalcija, dok se fosfati – osobito dodani anorganski fosfati – i dalje vrlo učinkovito apsorbiraju. Tako se ravnoteža između kalcija i fosfora još brže narušava.

Hormonska regulacija

Kada fosfata ima previše ili kalcija premalo, tijelo aktivira hormone koji nastoje popraviti stanje. Kratkoročno je to korisno jer se tako održava stabilna razina minerala u krvi. No ako tijelo to mora činiti neprestano, proces može početi opterećivati kosti, metabolizam minerala, a s vremenom i krvne žile.

Kada tijelo prepozna poremećenu ravnotežu između kalcija i fosfora, aktivira ponajprije dva hormona:

• PTH (paratiroidni hormon)
• FGF23

Gdje nastaje PTH?

PTH nastaje u doštitnim žlijezdama – malim žlijezdama na stražnjoj strani štitnjače u vratu. Aktivira se ponajprije kada tijelo prepozna da u krvi ima premalo kalcija.

Gdje nastaje FGF23?

FGF23 nastaje ponajprije u kostima, točnije u koštanim stanicama. Aktivira se ponajprije kada fosfata ima previše.

Što ti hormoni čine?

Njihova je uloga u osnovi korisna: nastoje riješiti problem.

• PTH pomaže povisiti razinu kalcija u krvi
• FGF23 pomaže sniziti razinu fosfata u krvi

PTH to može postići i tako da tijelo počne koristiti kalcij iz kostiju. FGF23 pak pomaže bubrezima izlučiti više fosfata.

Ti hormoni nisu loši. Naprotiv – oni su zaštitni mehanizam kojim tijelo nastoji održati ravnotežu. Problem nastaje kada tijelo mora neprestano održavati tu ravnotežu tijekom godina.

Posljedice za tijelo

Dugotrajno narušena ravnoteža između kalcija i fosfora može pridonijeti procesima kalcifikacije krvnih žila, osteopenije i zatim osteoporoze, a istodobno povećava opterećenje bubrega te uzrokuje metabolički stres u tijelu.

Mitohondriji, ROS i oksidativni stres

Visoke razine fosfata mogu utjecati na mitohondrije, odnosno stanične strukture koje proizvode energiju. Fosfat može povisiti njihov membranski potencijal, što dovodi do povećanog stvaranja reaktivnih kisikovih spojeva (ROS), osobito superoksida.

Ako je ROS prekomjern, to dovodi do oksidativnog stresa. To znači da je oksidativno opterećenje u tijelu veće nego što ga stanice mogu sigurno neutralizirati. Dugoročno to nije važno samo za stanice nego i za krvne žile, srce i metabolizam.

Kalcifikacija krvnih žila

Kalcifikacija krvnih žila znači da se u njihovim stijenkama počinju taložiti mineralni spojevi, ponajprije u obliku kalcijevih fosfata. To nije isto što i uobičajeno taloženje masnoća, iako se ti procesi mogu preklapati.

Ako tijelo dugo mora popravljati narušenu ravnotežu između kalcija i fosfora, u stijenkama krvnih žila započinju procesi u kojima se neke glatke mišićne stanice stijenke krvne žile počinju ponašati slično koštanim stanicama. Posljedica je postupno otvrdnjavanje krvnih žila.

Moguće posljedice za kosti

Ako tijelo dulje vrijeme mora koristiti kalcij iz kostiju kako bi održalo ravnotežu u krvi, to s vremenom pridonosi:

• smanjenoj mineralnoj gustoći kostiju
• većoj krhkosti kostiju
• većem riziku od osteopenije ili osteoporoze

Magnezij kao dio zaštitne ravnoteže

Magnezij ima zaštitnu ulogu, jer pomaže smanjiti neke učinke fosfata na stanični stres te smanjuje vjerojatnost nepovoljnog taloženja minerala u stijenkama krvnih žila.

Navedene promjene ponajprije su posljedice odnosno simptomi koje često nastojimo riješiti tabletama, terapijama ili drugim pristupima. Ključno je, međutim, razumjeti i njihove uzroke. Ako uklanjamo samo posljedice, teškoće se u pravilu ponavljaju dok ne uspostavimo temeljnu ravnotežu u tijelu.

Kako pristupiti u praksi

Glavna poruka nije strah od fosfora, nego manje industrijski prerađene hrane i bolja mineralna ravnoteža.

Korisni koraci obično su sljedeći:

• smanjiti unos ultraprerađene i brze hrane
• provjeravati deklaracije zbog fosfatnih aditiva
• osigurati dovoljan unos kalcija iz kvalitetnih izvora
• osigurati dovoljan unos magnezija
• voditi brigu o metabolizmu vitamina D i općenito uravnoteženoj prehrani

Umjesto potrage za jednim rješenjem, puno je smislenije pobrinuti se za cjelokupnu prehrambenu ravnotežu – manje fosfatnih aditiva, dovoljno kalcija i magnezija te što manje prerađene hrane.

Frekvencijska terapija kao potporni pristup

Ravnotežu između kalcija i fosfora ima smisla poduprijeti i frekvencijskom terapijom. Pritom je važno promatrati širu sliku, a ne samo jedan organ. Tijelo, naime, tu ravnotežu regulira putem više međusobno povezanih sustava: hormonskog, probavnog, izlučnog, krvožilnog i staničnog.

Frekvencijska potpora uređajem Zapper-Pro

Praktični pristup

U praksi je obično najkorisnije početi s područjima koja imaju najveću regulatornu ulogu u toj ravnoteži: doštitne žlijezde, štitnjača, želudac, crijeva, bubrezi i kosti. Zatim se po potrebi dodaje i potpora za krvne žile, jetru i mitohondrije, osobito kada želimo djelovati cjelovito i dugoročno.

Kao smislen početni potporni pristup preporučuje se sljedeći protokol: Početni protokol uređajem Zapper-Pro.

Terapije prema ETDFL-u i jednofrekvencijske terapije

Uz navedene terapije prema ETDFL-u preporučuju se i jednofrekvencijske terapije, koje pružaju dodatnu potporu pojedinim područjima. Pronaći ćete ih ovdje: Jednofrekvencijske terapije.

DMSO kao lokalna potpora prije tretmana

Neki korisnici kao potporu pojedinim područjima koriste i DMSO prije frekvencijskog tretmana. Primjerice, pri potpori bubrezima može se prije tretmana područja bubrega nanijeti ili nježno raspršiti odgovarajuće razrijeđen DMSO, a zatim provesti frekvencijska terapija. Svrha je takvog pristupa lokalno pripremiti područje prije tretmana.

Potporni pristup frekvencijskoj terapiji

Frekvencijska terapija ponajprije je potporni pristup: ne uzima u obzir samo jednu brojku ili laboratorijski nalaz, nego podupire funkcionalna područja koja sudjeluju u ravnoteži između kalcija i fosfora. Ima smisla u kombinaciji s uređenom prehranom, smanjenjem ultraprerađene hrane, dovoljnim unosom kalcija i magnezija te općom metaboličkom potporom.

Izvori

• Mercola, Joseph. The Harms of Phosphate.
  https://articles.mercola.com/sites/articles/archive/2024/08/28/harms-of-phosphate.aspx
• Mercola, Joseph. Phosphate additives health risks.
  https://articles.mercola.com/sites/articles/archive/2026/01/28/phosphate-additives-health-risks.aspx